Skip to content
Početna stranica » Novosti » Što su uopće artkuje? Intervju riječkog glazbenika Pokle

Što su uopće artkuje? Intervju riječkog glazbenika Pokle

    Pokle je ime mladog riječkog glazbenika koji stvara u području novog vala i pop punka. Nakon “Twinga”, “Prvog Levela” i “Popkle”, ovaj luckasti glazbenik donosi nam četvrti singl  “Planeta Artkuja” s nadolazećeg albuma.

    Vjerojatno će se mnogi zapitati: ,,Što su uopće artkuje?”. Zato je ovdje Pokle da vam kaže sve što o njima trebate znati. Pokle trenutno radi na novom albumu s naglaskom na bolju produkciju, budući da trenutno pohađa MPA u Zagrebu. Više eksperimentiranja sa žanrovima i sve u svemu kompaktnija priča naspram prethodnih EP-ova.

    Pokle

    Počnimo s onime što vjerojatno zanima sve naše slušatelje. Svi slušamo tvoj najnoviji singl. Reci nam, što su uopće artkuje?
    Kratko i jasno – artkuja bi bio stereotip za kul curu koja voli umjetnost, horoskop i ima ofarbanu kosu. Za dodatno pojašnjenje pogledajte film Scott Pilgrim vs the world.

    Kako si odlučio snimiti pjesmu i videospot o artkujama, što te je motiviralo? Je li pjesma „Planeta Artkuja“ od samog početka zamišljena kao spoj opere i pop punka?
    Ideja je postojala jako dugo vremena. Jednog davnog dana igrao sam se u programu “Soundtrap” kada mi je na pamet pala fora melodija na čembalu. Otud se dalje razvio cijeli prvi dio pjesme. Odmah sam znao da će se na kraju morati desiti nekakav twist kako bi stvar bila upečatljiva, pa sam uz malu pomoć distorziranih gitara spojio operu i pop punk.

    Sljedeći zadatak bio je osmisliti riječi. Bilo je tu mnogih ideja, ali većinom sam slušajući instrumental čuo nekakvu curu koja svečano prilazi i svi joj se dive. Pokušao sam napisati pjesmu o jednoj djevojci, ali nikako nije išlo. Pokušao sam o drugoj – i dalje ništa. Pokušao sam skroz promijeniti temu, možda o nekakvom svečanom događaju koji ima čudni završetak. Ali nekako me i dalje vuklo na cure. Onda mi je sinulo – pa napravit ću jednu pjesmu za sve. Čim sam došao na tu ideju, riječi su se napisale same od sebe.

    Snimanje je išlo donekle glatko, a kada sam svirao sa starim na Korzu, do nas je prišla violinistica Maja. Tamo smo se upoznali i sljedeći dan je došla do mene snimiti violine za pjesmu, inače bi sve bili virtualni instrumenti. Također, Sanja koja je pjevala bek vokale na opernom djelu, bio je rezultat mog spontanog Instagram storija u kojemu sam jednostavno pitao: ,,Jel želi netko otpjevat bekove na novoj stvari?”. Oko “punk” djela je bilo problema jer nisam mogao naći nikog tko bi mi odsvirao bubanj, budući da bend trenutno nije u funkciji, pa sam za cijelu pjesmu napisao bubanj u programu.

    I tako malo po malo, mic po mic složila se cijela pjesma. Zatim sam ju trebao izmixati, a u to sam se tek nedavno ozbiljnije upustio i nisam htio izbacivati pjesmu dok ne bude savršena. Naravno, uvijek može bolje, ali ja sam zadovoljan kako je sve ispalo. Budući da sam iz Rijeke i tek sam nedavno došao u Zagreb, nisam znao gdje naći cure za spot pa sam išao okolo po Zagrebu i pitao cure ako žele biti u spotu.

    Pokle

    Tematika i produkcija

    Iza sebe imaš dva EP-a. Možeš li nam reći više o svojoj glazbi, te jesu li tvoje pjesme danas drugačije od onih koje si snimao prijašnjih godina?
    Definitivno su drukčije, kako tematski tako i produkcijski. Smatram da je na moj rad prije previše utjecala okolina i tuđe mišljenje. Naravno, i dalje pitam ljude za savjet ali sada puno više slušam sebe i radim na principu “da na ovu stvar slučajno naletim, svidjela bi mi se”, te mi je  upravo to bitno – da se meni sviđa. Stalno se trudim biti bolji u pjevanju, sviranju i produciranju, tako da smatram kako vrijeme bude prolazilo, pjesme će biti sve kvalitetnije u svakom pogledu. U svojoj glazbi sam već do sad pokazao da se ne želim držati jednog žanra, već želim eksperimentirati i spajati žanrove – nema pravila.

    Kako inače izgleda proces stvaranja tvojih pjesama? Reci nam više o svojim singlovima i procesu snimanja pjesama i videospotova.
    Najčešće prvo smislim melodiju na gitari ili sintesajzeru, zatim aranžman, pa zatim riječi koje pašu uz glazbu. Često zapisujem razne stihove na mobitel kad samo odjednom padnu na pamet dok šećem vani ili radim nešto pa ih kasnije pokušam spojiti u cjelinu. U nadolazećem albumu, za nekoliko pjesama sam prvo napisao riječi pa onda tek glazbu koja paše uz njih, što mi se isto čini kao dobar pristup, no glazba mi puno lakše dolazi sama od sebe, a za riječi se trebam potruditi i zadubiti se u misli.

    Pokle

    Multiinstrumentalist si, kompozitor, tekstopisac, čak i produciraš vlastite stvari. Je li razlog svemu tome ta ljubav prema glazbi, smatraš li da je lakše kreirati pjesme sam, ili pak ima nešto u problemu pronalaženja kvalitetnog i održivog sastava?
    Smatram kako jedino ja u glavi čujem zvuk pjesme koju sam zamislio, te nastojim raditi pjesme koje će zvučati što sličnije idejama koje stvorim u glavi. Ponekad nastaje problem jer to je stvarno puno posla i na trenutke mi sve zna biti previše. Svejedno, teško mi je raditi s drugima jer ne čuju stvari na identičan način kao što ja čujem pa ponekad zna doći do prepirki. Ugodnije mi je sve raditi sam, smatram kako ću tako i najviše napredovati u svim aspektima, ali naravno uvijek volim čuti savjete i komentare od ljudi.

    Početci i uzori, Zagreb i Rijeka

    Koji glazbeni element je za tebe najvažniji?
    Najvažniji mi je instrumental u pjesmi. Uvijek prvo slušam instrumente i aranžman, a tek onda riječi. Naravno, ako su riječi ili pjevanje stvarno grozni, to će mi uništiti i najbolji instrumental, ali to je rijetkost. Nije mi bitna kompleksnost skladbe, to jest pjesma može imati 4 akorda cijelo vrijeme, ali ako je sve dobro posloženo i izmixano, stvar će mi biti dobra. Volim slušati stvarno raznoliku glazbu, od jazza, bluesa, countryja, surf rocka, pa sve do rapa, housea i drum and bassa, bitno je da mogu nešto osjetiti dok ju slušam.

    Možeš li nam reći kako si se uopće počeo baviti glazbom, što te navelo da pišeš i sviraš svoje pjesme?
    Glazbu slušam i volim otkad znam za sebe, uz osnovnu školu sam pohađao i glazbenu u kojoj sam svirao harfu, ali nisam ju završio. Gitaru sam počeo svirati pred nekih 5 godina, kada mi je bratić pokazao Led Zeppelin i Pink Floyd, za koje sam zapravo znao i prije jer mi ih je puštao moj stari, ali nisam nikada previše obraćao pažnju na njih – sve do tad. Čim sam naučio nekoliko pjesama, odmah sam krenuo pisati vlastite, jednostavno volim stvarati.

    Koji su tvoji najveći glazbeni uzori?
    Najveći uzor mi je Green Day, ali samo stvari prije albuma American Idiot. Naravno uz njih odmah ide i Blink-182, a zatim Oasis, U2, Clash, Beatles, Simple Minds, Dire Straits, Link Wray, Severina… Od nedavno Fleetwood Mac i jedan odličan emo bend, koji će vjerojatno većini biti shitty – Algernon Cadwallader.

    Znamo da trenutno studiraš i živiš u Zagrebu, kako ti se sviđa ovdje, imaš li više mogućnosti za gaže nego u Rijeci?
    Definitivno, preporodio sam se otkad sam došao u Zagreb. Upoznao sam puno novih ljudi, napravio već dosta nastupa, a možete ih očekivati još puno puno.

    Znamo i da u planu već imaš sljedeći projekt, ovog puta album. Možeš li nam reći nešto o njemu?
    Da, radim na albumu, ali ne želim još previše otkrivati, već svih ugodno iznenaditi. Recimo samo da će biti show.

    Gdje se vidiš za 10 godina?
    E stvarno ne bi znao na ovo odgovoriti…

    Imaš li kakvu poruku za naše slušatelje?
    Rock and roll !!!

    Komentari

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.