Aktivni od 2018. godine, četveročlani sastav Robostrop & the CEO propovijeda glazbeno spasenje za sve izgubljene duše spremne prihvatiti snagu Groovea. Robostrop spaja istočnjačke melodije, western funk principe i balkanski razuzdani praznični stav u pjenušavi koktel dobrog provoda. Neka Groove bude s vama!
Otkud želja za osnivanjem sastava i tko su glavni pokretači te ideje?
Želja je potekla od Mislava, Stjepana i Ante kada su zajedno počeli svirati obrade. Ubrzo je narasla ambicija za autorskim bendom te je tako nastao Robostrop & the CEO. Dosadilo im je svirati tuđu glazbu i obrađivati gotov materijal, stoga su počeli pisati svoje pjesme.
Naziv sastava veoma je zanimljiv – možete li ga pojasniti?
Naziv sastava dolazi od spoja nadimaka gitarista Stjepana i basista Mislava. Stjepan – “Stripan, Strop” i Mislav “Slave” (rob). Kada ih spojite dobijete “Robostrop”, a “and the CEO” je naknadno dodano pošto je Ante direktor u vlastitoj firmi. Taj spoj nam je jednostavno dobro zvučao i tako se primio.
Ime je nakon toga dobilo i neko konkretnije značenje: Sam Robostrop (kostur u astronautskom odijelu) dolazi na ovaj svijet i proučava ljudsko ponašanje, društvo i kulturu, stječe novo znanje i iskustvo. Naziv “Robostrop & the CEO” opisuje tehnološko i korporativno doba u kojem živimo – čovjek oguljen do kostiju, u odijelu, živi kao neki kiborg, a CEO (Chief Executive Officer) označava direktora koji s njime surađuje i navodi ga kroz svijet. Također i kao ime neke Cyberpunk istraživačke agencije gdje direktor zapošljava polukiborga da istražuje nove svijetove što se super uklapa u ideju za naš samoprozvani žanr glazbe – World Groove Fusion.
Kako je bend razvio svoj jedinstveni stil glazbe i kako to da ste krenuli baš tim kreativnim smjerom? Kako biste opisali glazbeni stil benda Robostrop & the CEO?
Mislimo da je jedinstveni stil benda proizašao iz kombinacije totalno različitih glazbenih utjecaja svakog od članova koji su svi spojeni nekakvim zaigranim autorskim nagonom da se eksperimentira i spoji nespojivo. Sve te razne stilove i zvukove pletemo oko stabilnog groovea koji služi kao temelj, centralna ideja svega što se događa u pjesmi. Tome uvelike pomaže činjenica da sviramo bez vokala, jer se nikad nismo smatrali dobrim pjevačima, a to nam daje više prostora da se poigramo s aranžmanom, instrumentacijom i sl. Glazbeni stil najbolje opisuju riječi: World Groove Fusion
Vaš sastav se može pohvaliti i vlastitom maskotom. Otkuda je proizišla maskota grupe?
Jedan mladić po imenu Marko Poduje nevezano za nas bavio se crtanjem različitih (uglavnom distopijskih) motiva. Naš bubnjar Ante s njim je surađivao – također nevezano za bend ili glazbu. Jedan motiv posebno mu je zapeo za oko i svidio se svima nama. Kad smo od Marka dobili dozvolu da ga koristimo, praktički smo odlučili budući cover albuma „Samo duboko“. Super se slagao s nazivom Robostrop & the CEO, a lik na crtežu je baš ličio na nekog Robostropa.
Koji je bio najveći izazov s kojim se bend susreo tijekom svog postojanja i kako ste ga riješili?
Gotovo sigurno je najveći izazov bio pronaći basista nakon što nas je napustio naš bivši basist, Mislav Beg. Dok smo neuspješno tražili pravog basista koji razumije našu „briju“, sprijateljili smo se sa Zvonimirom i par puta spontano zasvirali. Pojavila se luda ideja da se Mislav prebaci na bass, a da Zvonimir preuzme njegovu ulogu gitariste.
Koja je pjesma benda najpopularnija i zašto? Volite li ju svirati? Možete li nam reći nešto o pozadini stvaranja vašeg najvećeg hita?
Doista smo raznoliki u izričaju i detaljno se posvećujemo svakoj skladbi pa je utoliko zanimljivo da svatko tko nas sluša ima nekog svog „fovorita“. Nama su sve stvari najdraže, ali ako ćemo vjerovati statistici streaming servisa, ispada da je naša najslušanija pjesma „Kozari Bronx“.
Koji su planovi i ciljevi benda u bližoj/daljoj budućnosti?
Trenutno završavamo materijal za treći album, a potom ga planiramo i snimiti. Drugo, nastojimo u ova izazovna vremena zadržati kontinuitet nastupanja tako da se trudimo održavati našu koncertnu spremnost. Osim toga intenzivno radimo na tome da napravimo napokon i nekakav kvalitetan merch jer nas dosta ljudi pita za to.
Koje glazbene utjecaje bend ima i koji su vam najdraži umjetnici ili albumi? Otkuda crpite inspiraciju?
Inspiracija se crpi odasvud i nema nekakav konstantan izvor. Nekad dođe iz jednog od vaših najdražih albuma, a nekad dođe iz džingla sa reklame na televiziji. Svaki od nas jednostavno uvijek u svojoj glavi vrti nekakvu svoju ideju ili melodiju. Naša otvorenost i sreća da smo stilski i žanrovski kompatibilni omogućuje nam da individualnu ideju ili inspiraciju uspijemo pretočiti u konkretan ishod kojemu svatko doda svoj „touch“.
O glazbenim utjecajima i najdražim umjetnicima i albumima dalo bi se pisati do prekosutra. Ipak, može se reći da su primarni glazbeni utjecaji benda iz svijeta fusion, funk, rock i jazz glazbe, s time da jako volimo zaglibiti u glazbu manje poznatih umjetnika iz drugih dijelova svijeta, primarno s Bliskog istoka. Volimo taj slikovit istočnjački melos i jako se povezujemo s njime, a osim toga vrlo je popularan među balkanskom publikom. Odlučili smo da će svatko od nas navesti dva do tri izvođača koji su jako utjecali na njih tako da dobijete koliko toliko kompletnu sliku:
- Altın Gün
- Weather Report
- The Meters
- Donald Byrd
- The New Mastersounds
- Baharat
- Bombay Royale
- Funkadelic
Kako se pripremate za live nastupe i koje su neke od vaših najdražih lokacija za svirku?
Prvi je korak u pripremi za koncert uvijek priprema setliste. Mi već imamo dosta materijala, tako da treba prikladno probrati pjesme za okruženje i publiku, a nakon toga se uvježbava setlista do savršenstva, s time da vrlo često smišljamo nekakva iznenađenja za konkretne dijelove ili pjesme. Unisoni prijelazi ili produljene pauze, solaže u kanonu, kako nas već pukne inspiracija. Što se tiče prostora za svirku, teško je odabrati. Obično je puno ugodnije kada možemo računati na nešto opreme i osnovnu infrastrukturu za svirku (monitori, pozornica, mikrofoni, stalci…), ali na kraju krajeva se sve svodi na publiku koja tamo zalazi i kakva energija vlada prostorom. Ipak, opetovano se pokazalo da je, primjerice, u Bacchus jazz baru jako dobrodošla svirka koliko god neobičan prostor bio. Kad već spominjemo neobične prostore, Melin je super kada se napuni gornja terasa jer dobijete osjećaj kao da svirate u nekakvom auditoriju. Rado pamtimo i kultni Prulček u Ljubljani gdje nam je bilo fenomenalno i jedva se čekamo vratiti opet. U svakom slučaju manji i intimniji prostori ispadaju odlično rješenje. To naravno ne znači da ne bismo rasturili i stadione. 😊
“Kreativna težnja svih članova je generalno usmjerena na jednu stvar – groove.”
Možete li nam opisati svoj proces pisanja pjesama?
Sve ovisi o početnoj točki od koje se kreće. Neke od pjesama su na probu stigle gotove jer ih je netko od nas unaprijed cijele osmislio, pa je samo stvar prilagodbe aranžmana i smišljanja dionica ostalih instrumenata, a neke stvari nastanu od jednog riffa preko kojeg se igramo, improviziramo te se ničim izazvan iskristalizira i nekakav nastavak koji padne nekom od nas na pamet. Nekad se, pak, zna dogoditi da se pjesma napravi do određene točke, pa padne u zastaru da bi se za dva mjeseca vratili dva koraka unatrag i sve promijenili pa završili pjesmu totalno drugačije od onoga kako smo ju originalno zamišljali.
Koji biste savjet dali mladim glazbenicima koji počinju graditi svoju karijeru?
Odgovorit ćemo na ovo pitanje u nekoliko natuknica:
- ne smije se nikad zaboraviti uživati u glazbi, sviranju, vježbanju, skladanju, itd.
- kontinuitet je često bitniji od kvantitete vježbe
- budi svjestan zvuka svog instrumenta uz to što sviraš
- ne dajte da vas se podcjenjuje, zaslužujete naknadu za vaš rad
- glazbena industrija nije meritokracija
Kako su putovanja s bendom utjecala na vaša prijateljstva i stvaralaštvo?
Glazbene ekspedicije benda su definitivno samo učvrstile naše stvaralaštvo i prijateljstvo. Već se dulje vrijeme osjeti da bend diše kao jedno i da već dobro znamo kako tko razmišlja, u čemu tko od nas briljira i tko kakve skladbene zavrzlame rješava. Osim toga, već smo dobro nauljen stroj što se logistike i transporta za koncerte tiče. Ako smo u staru Toyotu Corollu iz 2004. mogli utrpati kompletne bubnjeve, bass i gitarsko pojačalo, gitarsku glavu i kabinet, tri gitare i bass gitaru, esencijalne stvari za put, plus još nas četvoricu – te tako došli do Zeline i natrag – onda nas više ne brine nikakav logistički izazov.
Možete li opisati svoj nastup u tri riječi? Kako biste opisali atmosferu na vašim live nastupima i što biste rekli da je najvažnije u interakciji s publikom?
Embrace the Groove.
Atmosfera na našim nastupima je prije svega opuštena. Naši koncerti nisu neki ekstravagantni nastupi, nama je najbitnije da je glazba na mjestu i da se publika osjeća dovoljno opušteno da može uživati u glazbi kako im najviše odgovara – bilo to plesom, deranjem, skakanjem ili šutnjom. Bitno nam je da si svaki član publike dopusti da mu glazba čini što joj je volja.
Što vam je najvažnije u glazbi – tekst, glazba ili izvedba?
To, naravno, potpuno ovisi o žanru, stilu i izvođaču, nema univerzalnog odgovora. S druge strane, budući da smo najvećim dijelom instrumentalni sastav, čak i ako neka stvar koju slušamo ima tekst, mi se ipak najviše koncentriramo na podlogu, glazbene fraze i instrumente. Izvedba je jako slojevit pojam i ograničen je glazbom i tekstom – nastup može biti tek onoliko dobar koliko je dobra pjesma (što god „dobro“ značilo).
Koji je najznačajniji trenutak u vašoj karijeri i zašto?
Najznačajniji trenutak je definitivno snimanje prvog albuma – „Samo duboko“. To je bila ta prva prekretnica koju sve ove godine do tada nismo nikako uspijevali prijeći, a koja je možda čak najbitnija za bend. Iskustvo snimanja u Penthouse studiju s Tonijem bio je ogroman vjetar u leđa. Teško je opisati kakav je osjećaj čuti glazbu koju svirate dvije, tri, četiri godine i koju poznajete u notu kad je snimljena u kristalnoj kvaliteti, a onda i odlično izmiksana. Lijepo je doživjeti da vaša glazba dobije profesionalni tretman kojeg zavrjeđuje. Tada shvatite da se vaš trud isplatio i da su svi kreativni odabiri oko kojih ste se svađali pa postizali kompromise bili ispravni.
Je li bilo ikad trenutaka u kojima ste razmišljali o odustajanju od glazbe?
Mislim da svaki glazbenik koji se bavi glazbom bilo kakvim dužim periodom u nekom trenutku ima te misli. Kao autor, uvijek se usavršavate. U jednom trenutku se usavršite i postanete svoji; formirate svoj stil i postanete vješti u tome da ga svirate i skladate. Onda zapnete tamo i bit ćete u nekakvoj blokadi dok se ne preusmjerite, a ako vam to ili eventualna inspiracija ne pomogne, razmišljat ćete ima li smisla nastaviti. S druge strane, nekad to dođe iz čiste frustracije time što ništa ne ide po planu ili planovi ne postižu rezultate, a u potonjoj situaciji smo se previše puta našli svaki zasebno, ali i kolektivno. Ipak, mi smo, hvala Bogu, pretvrdoglavi da tek tako odustanemo.
Koji su vaši planovi za budućnost i što očekujete od svoje glazbene karijere?
Voljeli bismo se malo jače probiti na međunarodnu scenu i probati kreativno surađivati s drugim glazbenicima. Instrumentalna glazba po mnogočemu je u Hrvatskoj niša i ne obećava puno, ali smatramo da je naša glazba vrlo kvalitetna i da ju izvrsno izvodimo te vidimo svoje mjesto na međunarodnoj sceni i pred širom publikom. S druge strane, suradnja s drugim glazbenicima je odlična metoda networkinga i dobra prilika da se nađemo na nepoznatom terenu i vidimo što će vanjski suradnici uspjeti izvući iz nas, a što nikad ne bismo mogli sami (čitajte: tražimo gostujući vokal na nekim pjesmama! 😊). Planovi za budućnost uključuju sve što smo napisali u odgovoru na sedmo pitanje, ali i maksimalni trud da svoju glazbu plasiramo u inozemstvo.
EN 
HR