Čudna, divlja, opskurna, sablasna, egzotična i burleska glazba. Dobrodošli u divlji svijet Degurutienia.
Degurutieni stvara glazbu preko pokvarenih kazetofona i uništenih gramofona uz povremenu pomoć sastava Acid Mother Temple-a. Pišemo o kompilaciji njegovih starijih kompozicija objavljenih preko manjih diskografskih kuća, ali i o novim pjesmama koje nikada prije nisu bile pod diskografskom etiketom.
Off-Key Radio, kao i Beat Zeller (The Monsters), smatra kako je krajnje vrijeme da svijet sazna više o Degurutieni-u. Prije Covid-19 situacije Degurutieni je konstantno svirao na svojim turnejama kojima je obilazio gotovo čitavi svijet. Koncertne hale, kazališta, galerije, pa čak i same ulice, što govori više od riječi koliko je sve što radi samo čista ljubav prema umjetnosti. Kažu da se poslije njegovih koncerata kući vraća s osmijehom na licu i velikim upitnikom na čelu. Zašto se tako govori o Degurutieni-u, barem mali dio probati ćemo objasniti u ovom članku.
Alco Degurutieni rođen je krajem šezdesetih u četvrti Nishinari koja je geto grada Osake u Japanu. Svoje odrastanje u takvom okružju opisao je ovako:
“Sedamdesete su bile teške. Svakog mjeseca neredi i nemiri na ulicama, “crvena svijetla” prostitucije i Yakuza bile su nam sve već dobro poznat pojam svakodnevice. Sjećanja na taj kaos u mladosti postale su katalizator koji je ubrzao moj put prema Petar Panovom Sindromu.”
Degurutieni stvara harmoniju pomoću jukstapozicije, vadeći melodije iz kaosa i dekadencije “starudija”. Dobio je svoj prvi boom box kada je imao tek trinaest godina te je odmah postao najčešći kupac u lokalnoj prodavaonici ploča. Tamo je ploče iznajmljivao često i preslušavao glazbeni žanr po žanr, od The Beach Boysa pa do Black Sabbatha.
Sa 16 godina počinje stvarati vlastitu glazbu koristeći sve ono do čega se mogao domoći, što su najčešće bile dječje potrgane igračke i isprebijani kazetofoni. Sve te i ostale “starudije” kojih se Degurutieni uspio domoći još uvijek igraju veliku ulogu u njegovom glazbenom stvaralaštvu.
Evo što jedinstveni Beat Zeller (Voodoo Rhythm Records) kaže o Degurutieni-u:
“Dva puta sam bio na turneji u Japanu s mojim sastavom The Monsters i znam koliko čudno tamo može biti za nas europljane. Netom sam upoznao Alco Degurutieni-a po prvi puta, na The Lugano Buskers-u (organizirali The Pussywarmers) u Švicarskoj. Nisam ga razumio jednu jedinu riječ ali smo svejedno započeli snimanje njegovog albuma. Bilo je dvostruko kompliciranije nego inače, kao prvo bili smo izgubljeni u prijevodu, i drugo – on snima SVE sa svojim telefonom, pa je tako zasebno prebacivanje tih snimka bilo naporno kao bolovi u zadnjici, da vam kažem… Hahaha… Ali eto, ovdje smo, i taj album je čudan kao što je i Degurutieni strašan, jeziv i šarmantan u pravom životu. Šarolikost albuma je toliko divna da bi se glazba mogla koristiti kao soundtrack za film ali i kao one-man-band glazba u Osakinim malim barovima… Oduševljeni smo albumom i nadamo se da ste i vi.”
Na albumu Dark Mondo zaista se sakrivaju pravi hitovi. Pjesma “Acme in the Afternoon” mračno sjaji Tom Waits-ovim blues-jazz burlesknim stilom. Zatim mogli bi nadodati pjesmu “Blur Blur Blur” koja se predstavlja kao minimalistička blues kompozicija; ili nevjerojatnu pjesmu “Midnight Express” sa orijentalnim zabljeskom, ili pak “Dreaming Party” koja zvuči kao nešto iz psihodeličnog horror filma… Mnogo stvari ovdje je više nego vrijedno preslušati, stoga prestanite čitati, udobno se smjestite i uživajte uz Degurutienija i njegov fantastičan album “Dark Mondo” koji se, naravno, nalazi i na vašem jednom i jedinom – Radiju Falš.
EN 
HR