**I**
Što se dogodi kada spojiš sunce, vikend i Bear Stone Festival? Lov na centimetre užarenog asfalta. No, što je nekoliko sati na betonu kada se možeš izgubiti u malom raju, 120 kilometara južno od Grada Smoga – Donje Primišlje na Mrežnici, epicentar stoner rocka? Signal na mobitelu nestaje, kartice gube funkciju, keš iznenada priča, a ljudi su prisiljeni na analogno umrežavanje. Užas.
Kad stigneš tamo, nađeš se usred prirodnog kaosa. Što ljudi rade kada žive četiri dana u šatorima postavljenim pod dijagonalama? Kakva nova civilizacija izranja iz ovoga? Kakva je srž ovog putovanja? Komunikacija izranja iz postavljanja šatora na (ne)pristojnim dijagonalama. Gdje sam ostavio pivo?
**II**
Četvrtak: Vojska alternativaca (čitaj: nesvrstani) okupila se spremna za minglanje. Neki sramežljivi, neki idu jako, neki tempiraju. Atmosfera je pozitivna, kao na nekom već tradicionalnom okupljanju. Filteri se dijele, sitnice se poklanjaju – svi smo ovdje opaki i naopaki – zajedno. Veže nas nešto bolje od internetske mreže. Ili sam to samo ja, kako bilo, Mill Stage je upaljen: A Gram Trip, Jantar, Entropist i Slowtorch otvaraju festival. Pive teku, nemoj se ubiti prvi dan, ponavljam sam sebi.
**III**
Dolazak: Lučko-Karlovac ruta se pretvorila u čep, ali to je manji problem. Sati kašnjenja, sramota profesionalnog razočaranja. Kasno dolazimo, tražimo parking i mjesto za šator. Oni koji su došli kasnije promašili su glavnu kamp zonu, ali zaštitari, nikad pristojniji (nije zafrkancija), otvorili su novo polje. Falšeri su prvi zauzeli hladovinu. Spavaće vreće postavljene, epicentar vibracija udaljen 121 korak (odukativna procjena vašeg OKP protagonista).
Intervencije minimalne, portabilni WC-i su u super stanju (izbjegavaj one “fiksirane”, mentalni podsjetnik). „Više stepenica prema gore nego dolje“, zaštitar kroz šalu, potvrđujem to kasnije, cigarete i pive dodaju utege pri usponu. Letak kaže Sviraj!Jam na Jam Stageu, četiri grupe jedna za drugom razvaljuju Mill Stage. Ritam se ubrzava, unutra smo, tempo je sve brži. Bože, kakav kaos, ali nekontroliran kaos je najbolji kaos.
Petak: Svaki bend mogao bi biti headliner. Mother Vulture zatvara Stone Stage, Chui na Jam Stageu, petak završava znojem i strujom. Gitare tresu, zvučne kutije grizu, društvo diše zajedno. Konformizam ne postoji, sloboda vlada – dokle god poštuješ tuđu. Pivo je jeftinije od vode, ili sam to samo ja? Punktovi za besplatno osvježenje su također u pogonu, ali ne toliko koliko je šank. Prvi redovi su znojni od glazbenog transa, zadnje redove pronalazim “preko bare”, deke na kojima ležeći pada savršen pogled na binu. Svatko u svojem filmu, minimalno brinemo. Petak završava prisno, znojno, nabijen elanom.
**IV**
Subota. Nadu za snagu mijenjamo za kavu. Kupanje, golišavost, povratak korijenima. Ledenim buđenjem u Mrežnici, priprema za večer. Bendovi zagrijavaju pojačala, veliko finale. Nemeček zapalio binu, poziva sve da se pridruže. Strani glazbenici egzotični na papiru, domaći glazbenici u srcima. Sedam sati glazbe, odmor za nesvrstane.
Povezujemo točke prije nego nestanemo. Srž festivala? Čista glava, osjeti tlo, binu, ljude. Blitzpop časti, krećemo niz korito. Možda je to srž – kreni s koritom. Kreni, ali ne zaboravi gdje si ostavio pivo.
**V**
Rekreacija i relaksacija. Them Moose Rush na engleskom, njemačkom, s „Hvala“. Multinacija koja ne mari za porijeklo, trenutak je sve što je važno. Spašava nas vegetarijanska opcija, mesoždere na drugoj strani. Hrana zadovoljava sve, izgubljeni grinderi među lopočima. Oči na hrani, prsti žuti. Spremni smo – ne znamo što nas čeka.
Ljudi postaju sterilni jedni na druge, sloboda ili poštovana ili zanemarena. Bitno je tko si na najljepši mogući način. Civilizacija cvjeta, korijen je humanost. Them Moose Rush prog rockom otvara raspravu o srži. Drop D? Možda. Pivo je već mlako, ali sada nije ni važno.
**VI**
Modsi nastavljaju ispitivanje, Colour Haze i Kadavar popratili. Ljudi dolaze u sve većem broju, dan se prevlači preko novog jutra. Freakin’ Disco poziva na ritualni ples dozivanja sunca. Analogni tehno, zaborav da itko postoji. Postajemo jedno.
Bijeg od sebe ili pronalazak? Ego ne postoji, vibracija vlada. Festival kao duhovni restart, dekonstrukcija poznatog. Sloboda kao forma ljubavi, sve prigrljeno. Šatori sklapani nezgrapno, pomoć jedni drugima prije nego nestanemo u džunglama asfalta.
Jesu li svi pronašli ono što su tražili? Istraživanje se ispostavilo nebitno, mirni smo – pronašli smo odgovor.
Prokletstvo, stvarno sam ostavio pivo iza šatora.
HR 
EN