Tijekom virtualne izložbe pod nazivom „Refleksije emocija“, Radio Falš Vam donosi intervju s autoricom u kojem možete pročitati više zanimljivosti o njoj i njezinim projektima
Ana Lukina rođena je 1996. godine u Zagrebu. Pohađala je zagrebačku srednju školu Primijenjenih umjetnosti i dizajna, smjer aranžerstvo i scenografija. Godine 2015. upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer likovna pedagogija – s pojačanim modulom slikarstva, gdje je diplomirala pod mentorstvom red. prof. Marijana Pongraca.
Za vrijeme studija sudjeluje u raznim likovno – vizualnim projektima i natječajima u kojima je često nagrađivana. Sudjelovala je u rekonstrukciji vitraja šibenske katedrale sv. Jakova izradom vitraja 2019./2020. Također, restaurirala je vitraje Oktogona (prolaz) u Zagrebu 2020. Godine 2022. dizajnira korice i ilustrira unutrašnje stranice knjige „Nešto sasvim ljubavno“.
Možeš nam reći nešto više o smjeru aranžerstva i scenografije koji si pohađala u srednjoj školi?
Pa ja bih rekla da je smjer aranžerstva i scenografije miks svih drugih odjela, pomalo slikarstva, kiparstva, fotografije…ma svega.
Kako to da si se odlučila za Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci?
Dvoumila sam se između riječke i zagrebačke akademije, ono što me privuklo riječkoj je more. Prijemni ispiti su bili iste datume i dugo sam razmišljala na koji da idem. Nisam ikad požalila što sam odabrala Rijeku, bilo je divno i svašta sam lijepoga prošla.
Što te je nagnalo na bavljenje slikarstvom i postoji li još neka tehnika unutar likovne umjetnosti koja te posebno privlači?
Od malena sam obožavala bojati, packati, crtati. Zamišljala kakva bi boja ispala mješajući više boja pa povjeravala jesam li u pravu. Osim slikarstvom se bavim fotografijom, onako iz gušta. Ne postoji dan da ne uključim kameru na mobitelu ili fotoaparatu. Meni je sve lijepo!
Koja ti je najdraža nagrada koju si osvojila na likovnim natječajima i zašto?
Najdraža nagrada mi je bila na foto natječaju u Opatiji, „Opatija na drugi pogled“. Osvojila sam prvo mjesto, a drugo i treće moji profesori s faksa. Jako su bili ponosni. Profesor Gudac mi je tada rekao da je to dokaz koliko je dobar profesor kada ga učenik nadmaši. Bili smo zadnja generacija njegovih studenata, drago mi je da smo ga imali.
Sudjelovala si u rekonstrukciji dvaju vitraja. Možeš li nam reći kako je izgledao taj proces?
Stari zanat. Rekonstrukciju vitraja šibenske katedrale radili smo u prostorima Akademije u Rijeci, prekrasno iskustvo i puno sam naučila. Kako sam imala iskustva sa slaganjem vitraja, pozvali su me na restauraciju vitraja Oktogon. Puno je to posla i nije tako lagano, ali uz ljubav prema umjetnosti sve postaje puno lakše. Još kada vidite rezultat rada, sreći nema kraja.
Kako je tekao dizajn i ilustracija knjige „Nešto sasvim ljubavno“? Što ti je bila primarna inspiracija i kojim tehnikama si se služila pri izvedbi?
Čim mi se autorica knjige javila imala sam viziju. Inspiracija je bila ljubav! Radila sam digitalno ilustracije, iako više preferiram tradicionalno, tj. bolje se snalazim, ali moram i sebi postaviti nekakav izazov.
»Ciklus radova „Refleksije emocija“ predstavlja slike različitih dimenzija u vertikalnim kompozicijama koje prikazuju emocionalni sadržaj autorice (uznemirenost, strah, tuga, zbunjenost, spokoj…). Gornji dio slike uvijek prikazuje autoricu koja se u donjem dijelu pretvara u apstrakciju koja se pretače u refleksiju u vodi što se mreška te se tako gubi figurativni prikaz.«
Ulomak teksta iz kataloga izložbe „Refleksije emocija“
Ciklus radova „Refleksije emocija“ nastao je na medijapanu. Zašto si izabrala baš taj materijal za podlogu na kojoj će nastajati tvoji slikarski radovi?
Postoji više razloga, a onaj najveći je jer sam nestrpljiva. Puno brže mi je pripremiti sve na medijapanu, nego da rastežem i pripremam platno. Iz istog razloga koristim akril, uljanim jako volim raditi, ali proces sušenja me nervira.
Kako to da si izabrala svoj lik za model u navedenom ciklusu? Jesi li kao predložak koristila fotografije svoga lica?
Prvo nisam razmišljala o slikanju autoportreta, dobila sam ideju i naslikala sam sliku u akromatskim tonovima (nije izložena). Tada sam vidjela kako sam nesvjesno naslikala sebe i odlučila napraviti seriju slika. Predloške nisam koristila, nemam ni za to strpljenja, sve iz glave i sve iz emocija. Zato na nekim slikama ne ličim na sebe ili izgledam izobličeno.
Na slikama iz tvoga ciklusa vidljiv je spoj figurativnog i apstraktnog prikaza. Da li inače preferiraš radije figurativnu ili apstraktnu umjetnost i zašto?
Eh, sad… volim oboje; ponekad slikam figuraciju, ponekad apstrakciju. Prošla serija slika je bila aspstraktna. Također vezana uz vodu, tj. more (obožavam more!). Valjda kako mi dođe, mislim da isto kroz emocije…, a i blizanac sam po horoskopu haha…
Sada sam napravila kombinaciju. Zašto preferiram oboje? Sve ima svoje i ima smisla.
Baviš se i fotografijom. Koji žanr i motive najviše preferiraš unutar fotografije?
Teško mi je pitanje jer nemam određeni žanr, doslovno fotografiram sve. Najdraže mi je zapravo fotografiranje u moru. Kad nisam u moru fotografiram svašta, od ljudi do pejzaža. Jedna meni draga osoba je rekla kako su moje fotografije slikarske i od tada sam počela primjećivati tu povezanost.
Inspiracija, uzori i suvremena umjetnost
Što ti je glavna inspiracija pri stvaranju radova?
Primijetila sam po sebi da najviše stvaram kada sam lošije volje, kao da imam potrebu izbaciti to nešto negativno iz sebe.
Imaš li neki uzor u svijetu likovne umjetnosti?
Uzor kao uzor baš i ne, ali jako volim slike Gustava Klimta. Imam njegove slike kao pozadinu na mobitelu, na laptopu, na maskici… svugdje.
Što misliš o suvremenoj umjetnosti?
Dosta sam je proučavala jer je bila vezana uz moj diplomski rad. mislim da je puno ljudi ne razumije i smatraju kako je to lako ili čak bezveze. Žao mi je zbog toga jer ne vide dubinu i ideju.
Možeš li izdvojiti jedan rad u cijeloj povijesti umjetnosti kojemu se posebno diviš i zašto?
Biram Gustava Klimta – opet, i njegovu sliku „Smrt i život“. Puna je simbola, smrt je prikazana u hladnim bojama, izduženo i tanko za razliku od života koji je prikazana toplim bojama, ostavlja dojam kao da se širi i ne obazire se na smrt s lijeve strane.
Što bi još htjela postići tijekom bavljenja s likovnom umjetnosti? Planiraš li u skorije vrijeme još neke izložbe ili radiš na nekom projektu?
Cilj mi je više stvarati, ne bi htjela odustati ili se izgubiti u stvaranju bez obzira bilo to kada izloženo negdje ili nikada. Slikanje me oslobađa.
Planirano je da će biti izložba u svibnju, u Donjoj Stubici. Radujem se svim budućim izložbama, a vama zahvaljujem svim srcem na podršci. Divni ste!
HR 
EN